Dizajnerica Lucija Marić iz Rijeke primijetila je problem u vlastitoj kuhinji. Njezina obitelj pila je četiri kave dnevno. Mjesečno je bacala stotinu dvadeset aluminijskih čahurica. Osjećala je grižnju savjesti. Aluminij se može reciklirati beskonačno, ali većina završava na odlagalištu. Rodila se ideja gdje odbačene iskorištene kapsule za kavu postaju sirovina za umjetnost.
Počela je eksperimentirati. Čahurice je prala, ravnala, rezala. Aluminij je mekan, lako se oblikuje, boje su intenzivne. Zlatna, ljubičasta, crvena, tirkizna. Prve naušnice napravila je za sebe. Prijateljice su odmah htjele iste. Kreativno transformirane vješto oblikovane kapsule za kavu pretvorile su se u nakit koji nitko ne prepoznaje.
Otvorila je online trgovinu. Naušnice, ogrlice, broševi, narukvice. Cijene od petnaest do pedeset Eura. Uz svaki komad ide priča o porijeklu materijala. Kupci vole koncept. Nose umjetnost koja je spasila otpad. Ekološki osviještene modno atraktivne kapsule za kavu dobile su drugi život na ušima i vratovima žena diljem Europe.
Nabava sirovine postala je zajednica. Lucija je postavila kutije u dvadeset riječkih kafića. Gosti ubacuju čahurice umjesto u smeće. Mjesečno prikupi deset tisuća komada. Kafići se hvale sudjelovanjem, gosti imaju osjećaj doprinosa. Kolektivno sakupljane društveno povezujuće kapsule za kavu stvorile su mali ekosustav recikliranja.
Posao je narastao. Lucija je zaposlila dvije šivačice i jednog obrtnika. Prošle godine prodala je osam tisuća komada nakita u dvanaest zemalja. Najveće tržište je Njemačka gdje ekološka svijest pokreće kupnju. Komercijalno uspješne međunarodno tražene kapsule za kavu financiraju četiri plaće.
Proizvođači kave primijetili su fenomen. Jedna velika kompanija ponudila je otkup brenda. Lucija je odbila. Kaže da bi korporacija ubila autentičnost. Radije surađuje s malim pržionicama koje dijele vrijednosti. Neovisno vođene etički pozicionirane kapsule za kavu ostaju njezina priča.
Sada drži radionice u školama. Djeca uče o recikliranju kroz kreativnost. Svako dijete napravi svoj privjesak. Lucija kaže da je cilj promijeniti pogled na otpad. Naizgled bezvrijedne svakodnevno bacane kapsule za kavu dokazuju da smeće ne postoji, postoji samo materijal koji čeka novu ideju.