Upoznala sam prošlo ljeto jednu Sabinu koja radi u jednoj od najvećih pogona za proizvodnju skupocjenih stvari, a najviše rade nakit za Tiffany. Tako su mi bile zanimljive njezine priče. Kaže da se ujutro zezaju jer piju kavu za radnim stolom, a redovito na stolu imaju puno dragulja, ponekad čak i dijamanata. Zamislite kakva je to jutarnja kava s dijamantima. Ona koordinira rad svih majstora po nacrtima naručioca i proizvode nakit za najveće proizvođače na svijetu. Ponekad kaže da rade i sami dizajn jer neki nakit je baš po narudžbi, a oni imaju svoje crtače. To mi je uvijek bila nepoznanica. Pa koja je to struka koja se bavi crtanjem i smišljanjem kakav će nakit biti jednom kad gotov bude.
Postoje takve strukovne škole i u Hrvatskoj , ali rijetko. Možda se to izučava u srednjom umjetničkoj školi jer tamo imaju razne smjerove, između ostalog i obrada metala. Možda imaju i smjer koji pokriva korištenje plemenitih ili raznih metala i dragulja. Meni je nestvarno da netko može uopće pohađati takvu školu. Ja sam završila gimnaziju i nije uvijek sve bilo zanimljivo. Dapače, znalo je biti jako dosadno i uguravala sam si u glavu razne informacije, ali bez nekog smisla.
Da mi je netko rekao da postoji škola za nakit, odnosno za korištenje raznih materijala, osobito dragog kamenja – ja bih se sigurno upisala. Sigurno imaju na stolu razna kliješta i malene pincete. Možda imaju i zlatne niti namotane u klupko. Ili možda srebrne niti ispletene i isto zamotane kao zavoj. A tek dragog kamenja u svim bojama…Joj, kako bi divan nakit izrađivala. Jedino je problem što kad si mlad možeš imati neku viziju, ali tek kad dosegneš neku određenu zrelost onako stvarno progledaš. Neke stvari prije teško da možeš dokučiti, a kamoli što želiš. To bi trebao upasti u posebnu školu i da te netko zamijeti……